Banovo brdo, Cerak i Žarkovo — svaki kraj sa svojom gradnjom
Banovo brdo je najgušće izgrađen deo opštine i nosi najveći deo njenog stambenog fonda. Zgrade oko Požeške, Šumadijskog trga i Julinog brda uglavnom su podignute sedamdesetih i osamdesetih godina, sa betonskim pločama i instalacijama koje danas više ne mogu da isprate novu rasvetu, klima uređaje i mrežne kablove. U tim stanovima najčešće radimo spušteni plafoni, jer se ispod nove ploče uredno sakriju svi kablovi, kanalice i creva, bez štemovanja postojeće konstrukcije i bez mokrih radova po celom stanu.
Cerak vinogradi je priča za sebe. Naselja Cerak 1 i Cerak 2, delo Milenije i Darka Marušića sa Nedeljkom Borovnicom, prepoznaju se po kaskadnom nizanju zgrada, fasadnoj opeci i kosim krovovima u boji, a od 2019. godine upisana su kao prostorno kulturno-istorijska celina. U tim stanovima zidovi i uglovi retko idu u savršenoj liniji, pa se oblaganje zidova gipsanim pločama pokazalo kao najčistiji način da se dobije ravna površina — bez rušenja, bez mokrih radova i bez diranja spoljašnjeg izgleda objekta.
Prema zapadu i jugu opštine slika se potpuno menja. Železnik, Sremčica, Rušanj i Velika Moštanica su naselja porodičnih kuća, gde je prostor ispod krova najčešće neiskorišćen ili služi kao ostava, iako po kvadraturi vredi kao još jedan sprat. Tamo najviše radimo zatvaranje potkrovlja — ploče preko drvene konstrukcije, sa termoizolacijom, parnom branom i zvučnim slojem, da bi se od tavana dobila soba koja je zimi topla, a leti podnošljiva.