Gornji grad, Gardoš i Donji grad — šta gips rešava u staroj zemunskoj gradnji
Staro jezgro Zemuna, od podnožja Kule na Gardošu i uskih ulica Gornjeg grada do Donjeg grada uz Dunav, gotovo je celo austrougarska gradnja iz 19. veka. Zidovi su od pune opeke, malterisani ručno, i posle toliko decenija sleganja skoro nijedan više nije prav ni pod uglom od devedeset stepeni. To se ne primeti dok stan stoji prazan, ali čim treba postaviti kuhinjske elemente, ugradni plakar ili televizor na zid, odstupanje postane očigledno.
Upravo tu oblaganje zidova gipsom rešava ono što krečenje i novi sloj maltera ne mogu — dobija se potpuno ravna površina, bez rušenja i bez štemovanja starog zida. U prizemljima uz kej i u Donjem gradu javlja se i drugi, ozbiljniji problem: vlaga koja se podiže iz temelja i s vremenom razjeda malter u donjoj zoni zida. Za takve prostorije koristimo vlagootpornu ploču i ostavljamo ventilisani razmak između obloge i starog zida, ali tek pošto se uzrok vlage reši — o tome pošteno pišemo i u pitanjima ispod.
Visoki plafoni starih zemunskih stanova izgledaju impresivno, ali su skupi za grejanje i akustički neprijatni, jer se zvuk u praznoj visini razleže. Spušteni plafoni ovde rešavaju tri stvari istovremeno: obaraju visinu na razumnu meru, sakrivaju stare drvene grede i naknadno provučene instalacije, i konačno daju mesto za rasvetu koja u ovim stanovima obično ne postoji. Kod objekata u zaštićenoj staroj jezgri uvek prvo proverimo šta sme da se dira, pa tek onda predlažemo rešenje i cenu.