Karaburma, Profesorska kolonija, Krnjača — opština sa dva lica
Karaburma je nastala kao naselje zgrada i solitera podignutih šezdesetih i sedamdesetih godina, sa betonskim pločama i plafonima koji nisu visoki. Instalacije se u takvoj ploči ne mogu sakriti bez ozbiljnog štemovanja, pa klima, ventilacija i rasveta najčešće idu kroz spušteni plafoni. Postavljamo ih tako da se visina gubi samo u traci uz zid kuda kablovi zaista prolaze, dok sredina sobe ostaje otvorena i prostorija ne deluje niže nego što jeste.
Profesorska kolonija je sasvim drugi svet — prvo planski građeno naselje u Beogradu, podizano od 1926. godine kao kuće i vile sa baštama. Zidovi su stari skoro vek i gotovo nigde nisu u ravni, pa plakar ne naleže, a kuhinjski elementi se razilaze od zida. U takvim objektima oblaganje zidova gipsom sve dovodi u jednu ravan, bez rušenja i bez vlage koju stara kuća teško otpušta, a iza obloge se usput dobije i mesto za instalacije.
Na levoj obali, u Krnjači i Kotežu, skoro se i ne radi u zgradama — tamo su porodične kuće koje se dovršavaju godinama, u fazama. Najčešći posao je zatvaranje potkrovlja, a ide redom: nosiva potkonstrukcija, izolacija u polju krova, parna brana, pa ploče i gletovanje. Tako kuća dobije sobu ili dve više bez ijedne nove cigle spolja, jer krov, zidovi i temelji već stoje, a navikli smo i da se vratimo za sledeću fazu kada vlasnik bude spreman.