Od Bulevara do Mirijeva — dva sveta zvezdarske gradnje
Zgrade uz Bulevar kralja Aleksandra, oko Cvetkove pijace i Đerama uglavnom su starije gradnje — sa visokim prostorijama, debelim zidovima i površinama koje odavno nisu ravne. To se ne primeti dok se stan ne opremi: onda plakar ne naleže, kuhinjski elementi se razilaze od zida, a police idu u talasu. U takvim stanovima oblaganje zidova gipsom izravna sve u jednoj ravni, bez rušenja i bez mokrog malterisanja koje bi vas isterala iz stana na nedelju dana.
Mirijevo i Konjarnik su sasvim druga priča. Blokovi podignuti sedamdesetih i osamdesetih imaju betonske ploče, znatno niže plafone i instalacije koje se ne mogu sakriti bez ozbiljnog štemovanja. Tu spušteni plafoni najčešće služe da se provuku kablovi, ventilacija i cevi klime — a mi ih projektujemo tako da se visina gubi samo u traci gde mora, dok sredina prostorije ostaje otvorena.
U Velikom i Malom Mokrom Lugu radi se opet drugačije, jer su tamo pretežno kuće, potkrovlja i prostorije koje se tek pretvaraju u sobe. Isto važi i za novogradnju koja i dalje niče po Mirijevu, gde se kupi veliki otvoreni prostor pa se naknadno deli na spavaću sobu, garderobu ili kancelariju. Pregradni zidovi od gipsa su za to najbrže rešenje — ne opterećuju ploču, primaju zvučnu izolaciju i mogu se kasnije pomeriti bez rušenja pola stana.