Dorćol, Skadarlija, Kosančićev venac — najstariji zidovi grada
Kosančićev venac je najstarije kompaktno naselje Beograda, Skadarlija je oblikovana još u devetnaestom veku, a Dorćol nosi slojeve gradnje od osmanskog perioda do međuratnih stambenih zgrada. U jednoj ulici tako ume da stoji kuća iz devetnaestog veka, zgrada iz tridesetih i stan koji je pregrađivan tri puta. Svaka od tih faza ostavila je svoj trag u zidu, a taj trag se vidi tek kada se skine prvi sloj obloge.
Svetla visina prostorija u ovim zgradama često prelazi tri metra, a razlika između dva kraja iste sobe zna da iznosi i po nekoliko centimetara. Zato se oblaganje zidova ovde gotovo uvek izvodi na metalnu potkonstrukciju sidrenu u zdravu opeku, a ne lepljenjem ploča na malter koji se ljušti. Potkonstrukcija je jedini način da se od zida koji decenijama nije prav dobije stvarno ravna površina, i to bez rušenja i mokrih radova.
Stare tavanice retko idu u liniji od zida do zida, pa spušteni plafoni rade dva posla odjednom — ravnaju kotu i sklanjaju instalacije koje su decenijama vučene po površini. Prozori su duboko uvučeni u zid debeo i preko pola metra, tako da obrada špaletni ovde nije završni detalj nego zaseban deo posla. Kod tolike dubine svaki netačan ugao se vidi čim kroz otvor padne dnevno svetlo.